preskoči na sadržaj

Osnovna škola "dr. Franjo Tuđman" Šarengrad

Login
Kalendar
« Studeni 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

Tražilica
Korisne poveznice

Anketa
Odlučite se i glasajte za najomiljeniji predmet u školi..
















Brojač posjeta
Ispis statistike od 24. 11. 2009.

Ukupno: 143010
Ovaj mjesec: 674
Ovaj tjedan: 165
Danas: 10

POGLEDAJTE NAŠ NAGRAĐENI FILM

 

 

 

 

Za sve objavljene informacije i fotografije na web stranicama Osnovne škole dr. Franjo Tuđman Šarengrad   postoje pisane suglasnosti za njihovo objavljivanje sukladno Općoj direktivi o zaštiti osobnih podataka

 

 

Školska svakodnevica

 MRVICA KRUHA I KOMAD TRAČA

U našim hodnicima svakoga dana nekoliko najboljih prijateljica započne svađu. Te svađe čak nisu toliko strašne koliko one misle. Čim su tu svađe, čuti ćemo  i pokoji trač.

Često ćemo naići na ovakve situacije:

Prije su bile najbolje prijateljice, a sada se mrze i pogledati. Jedna drugu ogovaraju i svašta govore. Tako dolazi do tračeva. Otkrivaju se povjerene tajne. Tada misle da im je netko drugi kriv, a ne shvaćaju koliko su one tome pridonijele svojim ogovaranjem.

 Zar dečki ne tračaju?

Mislim da dečke nikad nećemo naći u sličnoj situaciji. Oni se ne svađaju radi odjeće, šminke ili nakita. Mislim da je više u pitanju nogomet i igra. Cure i dečki su potpuno različiti u svakom pogledu. Dečke nikad nećemo uloviti da tračaju nego su samo u svađi. Cure će pak tračati, ali se nikad javno neće svađati. Jesam li u pravu? Saznat ćete jedino ako ih ulovite na djelu. Dečke možda ni nećete. Pa oni ne tračaju... Zar ne?

 

Iva Lukinac, 7.r.

 

NASILJE U ŠKOLI

Kako protiv nasilja?

 U našoj školi nema nasilja koliko ga ima u drugim školama. Nevina djeca uvijek stradaju, a to su ona koja su samo u blizini. I što se dogodi? Na krivom mjestu u krivo vrijeme. Uvijek netko strada. Da bar taj mali trenutak nisu bili tu, da su bar bili negdje drugdje, na nekom drugom mjestu. I sada su oni upleteni u to. To se zove nasilje. Nasilje ne samo u školama nego i izvan nje.

Možemo li protiv nasilja?

Ako smo mi dio  nasilja najbolje se maknuti od svih. Otići u onaj tihi kutak i malo razmisliti o svemu. Ako se ne znamo igrati i ako je nasilje naša igra najbolje se smiriti i činiti nešto što nas zabavlja. Ako smo žrtva nasilja najbolje se obratiti nastavnicima ili roditeljima. Oni će to najbolje riješiti, a ne mi koji probleme riješavamo svađom.

 Iva Lukinac, 7.r.

                                          

preskoči na navigaciju